...
nikad se nisam zadrzala duze vreme na jednom mestu...splet okolnosti,i guess..nisam ni brinula ni oko cega,sve mi je pruzeno.
volim da volim,ljubav bilo koje vrste,dajem bezrezevno
mozda gresim u tome sto je to preterano. bilo sta raditi,imati,u prevelikim kolicinama,nikad ne donosi dobro.. sve dajem,i ne marim,ne zalim ni za cim jer dato u ljubavi,dato iz ljubavi se ne racuna,sta je dati voljenom bicu nesto? nista,za nas to nije nista,dala bih i mnogo vise da imam,da mogu, i drugacije ne znam
znam da je to lose ali se i priupitam da li je bas toliko,da li mora bas svaki put da ja izadjem iz price,moram li ja uvek izgubiti?
nesto nije u redu sa mnom
ima nesto lose u meni,neke druge pogresne stvari kod mene kojih ja nisam svesna,naravno da ima... i zbog kojih ne zasluzujem srecu
cesto zamisljam sebe na nekom poljancetu ,van sveta,van vremena,
sama,naravno,jer za drugo nisam ja
cas se smejem,smesim...a drugog dana zamisljam da placem,prosto izbacujem sve iz sebe
na vazduhu,na zelenoj povrsini dugoj kilometrima i kilometrima i kilometrima...........ne vidim kraj
samo lezim medju onom travom
gledam nebo